O, sirene, kao proljeće ljupke,
Nema mornara koji odoljeti može!
Ali kad poljube ga vaše usne,
On viče: ''Pomozi mi dragi Bože!''
Tek tad, Bog mu je drag,
A prije mu bijaše sirena:
Omamio ga ljubavni zov,
A progutala noći koprena.
Mrkla je noć, i nema zvijezda,
Niti blijedog Mjeseca okrugla:
Okreće se samo topovsko tane
Ispaljeno u počast – jedina kugla.
Autor: Domagoj Štic
