7. velj 2007.

Ovo će biti dan kada sam umro

Ovo će biti dan kada sam umro,
ostavljen kraj puta, pred vratima raja,
ostavljen u tišini da slušam ponosna srca,
kako guraju slobodu od života.
Mislim ono što sam rekao lišću palom,
jer, ovo će biti dan kada sam umro.

Ovo će biti dan kada sam sklopio
svoje oči, duboke patnje da ne gledam,
pred tvojim nogama da ostanem, da ne
zaboravim svaku suzu palu na moj dlan.
Ćutao sam vetru svaki otkucaj, jer, ovo će
biti dan kada sam sklopio svoje oči.

Ovo će biti dan kada sam spustio svoje
telo, kada je prestalo da se kreće, da
slike ispunjavaju vazduh, oporog mirisa,
i kišnog proleća, svakog njegovog
pokreta oblak se sećao, jer, ovo će
biti da kada sam spustio svoje telo.

Ovo će biti dan kada su usta ćutala,
pokrivena tvojim suzama, koje sam
gutao, i bolnim željama koje se rađaju
u noći pod svetlošću vatre. Sećaj se mene,
kao nekog ko je bio tvoj, jer,
ovo će biti dan kada su usta ćutala.

Ovo će biti dan kada sam umro,
tada kada sam već sklopio svoje oči,
i tada kada je prestalo da se kreće, polako
spustio svoje telo, i pokrivena tvojim suzama
moja su usta već ćutala, jer,
ovo će biti dan kada sam umro.

Autor: Dejan Birišić

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.