4. srp 2008.

Priča bez kraja

Negde daleko
postoji zemlja
bogatih silnika,
koji nikome ne žele
da pomognu,
a mogu.

Nisu se setili.

Nekada je u jednoj
zemlji seljaka
postojalo veliko blago:
Saznanje o tome
da svi ljudi na planeti
imaju jednaka prava,
rođenjem stečena.

Nisu znali kako da
primene svoje znanje,
nisu ga sačuvali.
Zbog toga im je
ratovima oteto.

Na toj planeti
žive ljudi različitih
boja kože.
To ih deli
na odabrane i
potčinjene.

Nisu shvatili da,
to nije opravdanje
za sva zlodela,
prema ostalim ljudima.

Ne vide da
takvi merila ne postoje.
Nema ih u univerzalnoj
kosmičkoj postavci:

Ne ubij sebe,
niti drugoga,
poštuj ga,
kao samoga sebe.

Nisu našli ni
sebe da poštuju,
ni svoju decu.
Ne žele da prepoznaju
paletu boja Univerzuma,
u svojoj duši,
u koju ne veruju.

Veruju onome što mogu:
Da ne priznaju različitost.
Da ne postoji ništa osim,
onoga što žele da vide.

Autor: Marina Tot

Reklama

 

Copyright (c) 2002-2011. Pisanija.com. Sva prava zadržana. Autor teme je O Pregador. Od 2012. pokreće Blogger.